Reference spadaju među najznačajnije kontekstualne činioce umetničkog delovanja. Razmatrajući nekoliko tematski grupisanih konceptualnih, motivskih i formalnih veza između različitih umetničkih dela, ovo predavanje je povezano sa predavanjem I Cite (Very) Art o (re)kreativnosti u savremenoj umetnosti.
Referisanje ili ‘pozivanje na’ je širok pojam koji u likovnim umetnostima označava različite vidove uodnošavanja, povezivanja i preuzimanja, od reminiscencije, refleksije i posvete, preko citata, interpretacije i preispitivanja, do slobodne kopije, imitacije, kopije, falsifikata i plagijata.
Odličan primer samoreferisanja su Bachove varijacije teme B.A.C.H., koje se pojavljuju u nekoliko njegovih kompozicija, na primer u Umetnosti fuge (BWV 1080) iz 1745-1751. Ta tema je i naziv ovog predavanja u kojem razmatram znatno češće referisanje na radove i rešenja drugih umetnika. Umesto sistematskim pregledom repro-materijala i literature, predavanje sam zasnovao samo na primerima koje svakodnevno zapažam da bih ilustrovao učestalost, složenost i višeznačnost referiranja u umetnosti i kulturi.
Frižider
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/001-fridge.jpg)
Philip-Lorca diCorcia, Mario, 1978.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/002-fridge.jpg)
Joel Schumacher, Falling Down, 1995.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/003-fridge.jpg)
David Fincher, Fight Club, 1999.
Motiv ‘egzistencijalističkog’ zurenja u frižider, sjajno dat na fotografiji Philipa-Lorce diCorcije, Mario iz 1978, u filmu se eksploatiše u vidu takozvanog ‘pogleda iz kamina’ u kojem kamera osvaja (čoveku) nedostupne pozicije.
Ghastly Beyond Belief
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/005-ghastly.jpg)
Herschell Gordon Lewis, 2000 Maniacs, 1964.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/006-ghastly.jpg)
Miladojka Youneed, Ghastly..., 1987.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/006a-ghastly.jpg)
Dejan Grba, Kraftwerk P-b-M, 1998.
Ambivalentna zavodljivost zvanične najave-upozorenja publici o eksplicitnim i radikalnim sadržajima koja je korišćena u američkim splatter filmovima kao što su Blood Feast (1963) ili ,Two Thousand Maniacs (1964) Herschella Gordona Lewisa, upotrebljena je na albumu Ghastly Beyond Belief (1987) slovenačke grupe Miladojka Youneed, koncipiranom i ilustrovanom kao muzički pandan horor filma, a parafrazirana je u originalnoj verziji mog generativnog video rada Kraftwerk P-b-M iz 1998 godine. 2009 je bila patetično eksploatisana u špici Mooreovog filma Capitalism: A Love Story.
Vosak
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/007-wax.jpg)
William Friedkin, The French Connection, 1971.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/008-wax.jpg)
Wolfgang Laib, S.E., 1997.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/009-wax.jpg)
Andreas Gursky, Plenarsaal I, Brazilia, 1994.
Pastelno-voštano-klaustrofobična perspektiva vidljiva u nekoliko sekvenci filma The French Connection Williama Friedkina iz 1971 reflektovana je u fotografiji Andreasa Gurskog Plenarsaal I, Brazilia iz 1994 i verno rekonstruisana u instalaciji Wolfganga Laiba, Somewhere Else: La Chambre des Certitudes iz 1997.
Izvor
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/010-well.jpg)
Andrea Mantegna, Oculus, 1465.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/011-well.jpg)
Zoltan Korda, Sahara, 1943.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/012-well.jpg)
Fra Andrea del Pozzo, Camere di S. Ignazio, 1681-86.
Likovno-kompoziciono rešenje i koncept Oculusa (otvora u plafonu) koje je Andrea Mantegna primenio na fresci u Cameri degli Sposi u Mantovi 1465, razvijen je do baroknih razmera, uz primenu anamorfoze, u opusu Fra Andree del Pozza (1642-1709) i citirana u filmu Sahara Zoltana Korde 1943.
Ruka u ruci
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/013-hand.jpg)
Atentat na Anwara el Sadata, 1981 (detalj).
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/014-hand.jpg)
Akira Kurosawa, Ran, 1985.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/015-hand.jpg)
Steven Spielberg,Saving Private Ryan, 1998.
Zastrašujući i antropološki utemeljen motiv gubitka ruke kao simbola ljudskosti prikazan je televizijskoj publici u reportažama o spektakularnom atentatu na egipatskog predsednika Anwara el Sadata 1981. Gest i poza jednog od zvaničnika ranjenih u tom atentatu ponavljaju se četiri godine kasnije u filmu Ran Akire Kurosawe, a trinaest godina posle toga i u filmu Stevena Spielberga Saving Private Ryan.
Strela u oku
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/016-arrow.jpg)
Andrea Mantegna, Mučeništvo Sv. Kristifora, 1451-1455.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/017-arrow.jpg)
Andrea Mantegna, detalj.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/018-arrow.jpg)
Akira Kurosawa, Ran, 1985.
Strelu u oku, koja se može smatrati jednom od ključnih metafora linearne perspektive u renesansi,[1] vizuelizovao je Andrea Mantegna na fresci Mučeništvo Svetog Kristifora (1451-1455), a ponovio Akira Kurosawa vinjetom u filmu Ran 1985.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/018-arrow-1.jpg)
Eiichi Kudo, Eleven Samurai, 1966.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/018-arrow-2.jpg)
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/018-arrow-3.jpg)
Međutim, izgleda da je i Kurosawa bio spreman da uči odnosno da preuzima ideje od svojih kolega kao što je Eiichi Kudo i njegovog filma Eleven Samurai (Ju-ichinin no samurai) iz 1966, poslednjeg u jidaigeki seriji o pobunjenim samurajima koju čine još Thirteen Assassins (Jûsan-nin no shikaku) iz 1963 i The Great Duel (Dai Satsujin) iz 1964.
Predavanje
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/019-lecture.jpg)
Rembrandt, Sv. Pavle, 1629-1630.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/020-lecture.jpg)
Rembrandt, Čas anatomije Dr Nicolaesa Tulpa, 1632.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/021-lecture.jpg)
Friedrich Wilhem Murnau, Faust, 1927.
Friedrich Wilhem Murnau, koji je započeo svoju karijeru kao slikar i istoričar umetnosti, nastavlja da vežba likovno kao jedan od najuticajnijih reditelja studirajući izgled i afektaciju Rembrandtovih figura, njegovu kompoziciju i osvetljenje u filmu Faust iz 1927.
Skraćenje
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/022-foreshortening.jpg)
Andrea Mantegna, Oplakivanje Hrista, cca. 1490.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/023-foreshortening.jpg)
Friedrich Wilhem Murnau, Faust, 1927.
U istom filmu, koji obiluje likovnim citatima a koji je sam postao značajna filmska referenca u pogledu konceptualno-poetskih i tehničkih rešenja, Murnau rekonstruiše i Mantegnino perspektivno skraćenje, pomalo nespretno zbog razlike između optičkih svojstava ljudskog vida i objektiva filmske kamere.
Horizont
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/024-horizon.jpg)
Werner Herzog, Herz aus Glass, 1976.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/025-horizon.jpg)
Hiroshi Sugimoto, Caribean Sea, Jamaica, 1980.
Rekonstrukcija klasične pejzažne kompozicije u filmu (pokretna slika koja imitira fiksiranu sliku), na primer kod Wernera Herzoga sa referencama na Caspara Davida Friedreicha i na impresionizam, reflektuje se u konceptu vodenog horizonta snimljenog izuzetno dugim ekspozicijama (superpozicija velikog broja likovnih stanja) na fotografijama Hiroshija Sugimotoa.
Privid
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/026-illusion.jpg)
Werner Herzog, Fata Morgana, 1971.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/027-illusion.jpg)
Bill Viola, Chott el-Djerid, 1979.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/028-illusion.jpg)
Sam Mendes, Jarhead, 2005.
Fatamorgana je optička atmosferska pojava koja može da se snimi. U istoimenom filmu Wernera Herzoga ona je činilac njegove složene poetike, u video radu Chott el-Djerid (A Portrait in Light and Heat) Billa Viole ona je deo meditativno-kontemplativnog ambijenta, a estetizovana je u filmu Jarhead, Sama Mendesa.
Refleksija
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/029-reflection.jpg)
Akira Kurosawa, Heaven and Hell (Tengoku to jigoku), 1963.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/030-reflection.jpg)
Jonathan Demme, The Silence of the Lambs, 1991.
Istorija filma je u velikoj meri određena preuzimanjem i recikliranjem tema, ideja, rešenja i postupaka. Tema doppelgängera i njena konceptualno-likovna predstava u filmu Heaven and Hell (Tengoku to jigoku ) Akire Kurosawe iz 1963 reflektuje se u filmu The Silence of the Lambs Jonathana Demmea iz 1991.
Novogradnja
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/031-highrise.jpg)
Andreas Gursky, Paris, Montparnasse, 1993.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/032-highrise.jpg)
Paul Greengrass, The Bourne Supremacy, 2004.
Jedna od značajnih tema uticajne nemačke eksperimentalne muzičke grupe Einstürzende Neubauten (Urušavanje novogradnje ) je problem odnosa telesne, emotivne, intelektualne ljudske jedinke i sistemsko-regimentacijskog nasleđa modernističkog utopijskog urbanizma (Le Corbisieur, Ludwig Hilbersheimer, Auguste i Gustave Perret) u savremenoj industrijalizovanoj arhitekturi. To je i estetski činilac opusa Andreasa Gurskog i blic motiv u filmu The Bourne Supremacy Paula Greengrasa iz 2004.
Pištolj u ruci
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/033-gun.jpg)
Alfred Hitchcock, Spellbound, 1945.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/034-gun.jpg)
Pater Yates, Bullitt, 1968.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/035-gun.jpg)
Martin Scorsese, Taxi Driver, 1976.
Vizuelizacija likovne percepcije, posmatranja kao mentalnog procesa i/ili beleženja viđenog je jedna od najstarijih i uvek izazovnih tema likovnih umetnosti, od tradicije autoportreta do mašine za crtanje pogledom Jochema Hendricksa. U filmu, ona se uglavnom manifestuje kroz ‘subjektivni kadar’ u kojem se pogled često izjednačava sa oružjem. Među brojne druge filmske primere spadaju: Don Siegel, Count the Hours, 1953; John Schlesinger, Marathon Man, 1976 i Jonathan Demme, The Silence of the Lambs, 1991.
Ortogonalna projekcija
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/036-ortographic.jpg)
Joel & Ethan Cohen, Fargo, 1996.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/037-ortographic.jpg)
Andreas Gefeller, Ohne Titel (Baumschule), Neuss, 2005.
Pogled po vertikali omogućava da se naglase apstraktne likovne vrednosti u sceni i da se nagoveste predstojeća uzbuđenja, po ugledu na Hitchcockovu ptičiju perspektivu.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/038-ortographic.jpg)
Andreas Gefeller, Ohne Titel (Ministerium), Düsseldorf, 2005.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/039-ortographic.jpg)
Baran bo Odar, Das letzte Schweigen, 2010.
Pogled po horizontali, naročito ako je usmeren na arhitekturu i perspektivno korigovan (kao u sekciji Novogradnja), ukazuje na sistematizaciju i statističku zasnovanost informatičke kulture.
Kupatilo
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/040.jpg)
Alfred Hitchcock, Psycho, 1960.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/041.jpg)
Mark Robson, The Seventh Victim, 1943.
Hitchcockova ekonomična kompozicija usamljene kupačice u prvom i preteće figure iza zavese u srednjem planu, koja inicira eksploataciju intimnosti i ranjivosti u trileru, možda je inspirisana scenom iz filma The Seventh Victim nastalog 17 godina ranije sa istom motivacijom ali sa drugačijim ishodom.[2]
Autobahn
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/042.jpg)
Andreas Gursky, Ruhrtal (Ruhr Valley), 1989.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/043.jpg)
James Bridges, The China Syndrome, 1979.
Savremeno društvo je organizovano prema konceptu privatnog, atomizovanog transporta nasuprot efikasnijem i ekonomičnijem ali manje profitabilnom konceptu javnog masovnog prevoza. Ova organizacija se ogleda u arhitektonskoj infrastrukturi koja je oblikovala pejzaž u predratnoj Nemačkoj i u posleratnoj Evropi po ugledu na tejlorističke i fordističke ekonomske modele u Americi početkom 20 veka.
An Old Mexican Proverb
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/044.jpg)
Luis Buñuel, Viridiana, 1961.
![Repro.](/lectures/img/references-in-visual-arts/045.jpg)
Sergio Leone, Fistful of Dollars, 1964.
Leonardova Tajna večera po uzoru na Buñuelovu tableaux interpretaciju u filmu Viridiana je jedna od brojnih likovnih i narativnih referenci u špageti vesternima Sergia Leonea. U ovoj sceni filma Za šaku dolara, bezimeni stranac - kojeg nekoliko puta oslovljavaju sa Joe - diskutuje staru meksičku poslovicu da "kada čovek sa Coltom 45 sretne čoveka sa puškom, čovek sa revolverom će umreti". Ubrzo će je osporiti.
-
Kubovy, Michael. The Psychology of Perspective and Renaissance Art. Cambridge University Press, 1988 (online izdanje 1.1, 2003). ↩
-
Haberman, Steve. The Seventh Victim (Mark Robson, 1943). Audio komentar. DVD. Burbank, CA: Warner Home Video, 2005. ↩