↑↑↑

inovativna kombinatorika u digitalnoj umetnosti | pdf

Inovativna

Mišljenje i jezik su inovativni kombinatorički sistemi zasnovani na poređenju poznatog i nepoznatog, postojećeg i novog, odnosno na stvaranju analogija.[1] Princip inovativne kombinatorike određuje sve najvažnije ljudske aktivnosti: socijalizaciju, društvene odnose, umetnost, tehnologiju i nauku.[2][3] Inovativna kombinatorika se u umetnosti manifestuje kroz referisanje i preuzimanje, u postupcima kao što su reminiscencija, refleksija, posveta, citat, kolaž, remiks, interpretacija, imitacija, kopija, falsifikat, plagijat itd.[4][5]

Umetničko preuzimanje sadržaja iz popularne kulture je na različite načine legitimizovano tokom 20. veka i danas postoji u brojnim strategijama i pristupima, a postupci zasnovani na izražajnim potencijalima kompjuterske transformacije preuzetih sadržaja se često označavaju pojmom (re)kreativnost.[6]

Interventna

Odlični primeri interventne (re)kreativnosti su video instalacija Douglasa Gordona 24 Hour Psycho (1993) u kojoj je Hitchcockov Psycho (1960) usporen na 24 sata, i video projekat Martina Arnolda Deanimated (2002) u kojem su glumci B trilera The Invisible Ghost (1941) postepeno uklanjani tokom trajanja filma tako da u poslednjih 15 minuta ne preostaje ni jedan.

Repro.

Martin Arnold, Deanimated, 2002.

Proračunata

Statističko-infografička sistematizacija olakšava uočavanje formalnih, semantičkih i narativnih pravilnosti u kulturnoj produkciji i omogućava intenziviranje razmišljanja o njenom dejstvu i društvenim ulogama.

U seriji printova Amalgamations (od 1997) Jason Salavon vrši parametrizovana pretapanja slika kojim eliminiše detalje, ističe kolorističko-kompozicione trendove u nastanku izvornih materijala i ukazuje na evolutivni aspekt estetskih preferenci. Every Playboy Centerfold, the Decades (Normalized) (2002) je izveden stapanjem svih Playboyevih triplerica po dekadama od šezdesetih do devedesetih godina 20. veka. U seriji 100 Special Moments (2004) Salavon tematski stapa po stotinu fotografija preuzetih sa interneta: dece sa deda mrazom, igrača juniorske bejzbol lige, verenika i diplomaca. U seriji The Grand Unification Theory (1997) popularni filmovi su razloženi na kolekcije slika (jedna u sekundi) koje su radijalno organizovane na osnovu valerskih vrednosti.

Sekvencijalnim razlaganjem u seriji printova Cinema Redux (2004) Brendan Dawes prikazuje likovnu organizaciju i montažnu dinamiku filma izdvajajući po jednu sliku u sekundi iz popularnih igranih filmova u kompoziciju širine šezdeset slika i visine zavisne od trajanja filma. Kurt Ralske dodatno estetizuje sekvencijalno razlaganje filmova u projektu Motion Extractions / Stasis Extractions (2007-2009) sukcesivnim pretapanjem filmskih slika u kojima nema kretanja (Stasis Extractions), odnosno slika sa pokretom (Motion Extractions). Četrnaest godina posle Salavonove serije The Grand Unification Theory, Frederic Brodbeck razrađuje infografički pristup filmu u diplomskom radu Cinemetrics (2011). Cinemetrics je aplikacija koja omogućava interaktivan prikaz, analizu i poređenje filmova prema različitim kriterijumima kao što su trajanje, prosečne hromatsko-valerske vrednosti kadra i dinamika pokreta.

Samouverena

Instalacije Every Shot, Every Episode (2001) i Every Anvil (2002) Jennifer i Kevina McCoya su supercut kolekcije snimaka iz TV serije Starsky and Hutch odnosno iz animiranih filmova u seriji Looney Tunes, kategorizovane prema različitim kriterijumima: zumiranja, maskiranja, policajke, preznojavanja, padanja, prikradanja, eksplozije itd. Kategorije su snimljene na zasebne diskove koje publika reprodukuje po slobodnom izboru u paralelnom prikazu i u prilici je da se, bez obzira na broj kategorija, začudi banalnošću, rigidnošću i neinventivnošću rešenja unutar svake od njih. Supercut video instalacija Sync Sex/Watch/Fight (2005) Marca Brambille je realizovana kompleksnim povezivanjem kratkih filmskih i televizijskih sekvenci. Autoreferentno oblikovana prema narativno-formalnim modelima sadržaja iz kojih je sačinjena, ona tematizuje esencijalne komponente ekranske kulture: izolovano posmatranje, seks i nasilje. Projekat Acceptance (2012) Rogera Lukea DuBoisa je generativna dvokanalna video projekcija predizbornih govora Baracka Obame i Mitta Romneya, koji se uzajamno sinhronizuju na osnovu statističko-semantičke analize izgovorenih reči i fraza koje su 80% identične.

Repro.

Roger Luke DuBois, Acceptance: Obama, 2012.

Repro.

Roger Luke DuBois, Acceptance: Romney, 2012.

Komunikativna

Ne samo kulturna produkcija, nego i sve društvene strukture zasnovane na frekventnoj, masovnoj i predvidljivoj razmeni se mogu koncipirati i tretirati kao baze podataka. Industrija, marketing, advertajzing, mediji, finansije i informatički servisi su statistički organizovani. Oni posmatraju i kategorizuju svoje klijente kao skupove podataka, a transakcije sa njima kao skupove programabilnih rutina.[7] Danas se ta statistička logika naročito manifestuje u dizajnu i funkcionalnoj dinamici interfejsa društvenih mreža koje nespretno pokušavaju da je sakriju, a umetnici je često prikazuju na duhovit i provokativan način.

Repro.

Roger Luke DuBois, A More Perfect Union: Federal, Anal, 2010-2012.

U projektu A More Perfect Union (2010-2012) DuBois stvara složen socio-kulturni i identitetski presek SAD, zasnovan na intimnim preferencama stanovništva. On se registrovao na 21 veb sajt za pronalaženje partnera, preuzeo 19 miliona profila i uredio ih prema geografskoj lokaciji i prema ključnim rečima da bi napravio 43 mape. Obojenjem između crvene za žene i plave za muškarce, savezne mape prikazuju rodne proporcije za najfrekventnije ključne reči po državama, a njihovu zastupljenost valerski. U državnim i gradskim mapama, imena gradova i ulica su zamenjena ključnim rečima koje najčešće navode njihovi stanovnici. Postoje zanimljive paralele između ovog projekta i softverske platforme Face to Facebook (2010) Paola Ciria i Alessandra Ludovica, koja je preuzela milion korisničkih profila sa Facebooka, izabrala 250.000, klasifikovala ih prema različitim facijalnim karakteristikama i postavila ih na veb sajt fiktivne agencije za lične kontakte Lovely Faces.

Efikasna

Apstrahovanje ili konkretizovanje kulturnih artefakata ne mora da bude statistički koncipirano da bi otvorilo nove perspektive kritičkog sagledavanja. Dovoljno je da umetnici raspolažu sredstvima za njihovu sistematizaciju i programiranu manipulaciju.

Repro.

Virgil Widrich, Fast Film, 2003.

U radu Fast Film (2003) Virgil Widrich kombinuje analognu reprodukciju i nekonvencijalnu interpretaciju akumuliranih medijskih sadržaja da bi ukazao na filmske opsesije i stereotipe. Fast Film je napravljen štampanjem slika iz odabranih filmskih sekvenci, njihovim savijanjem, gužvanjem, cepanjem i kolažiranjem u nove kompozicije koje su zatim animirane. Taj postupak je omogućio duhovito, elegantno i kritičko kondenzovanje tradicionalnog filmskog narativa na svega 14 minuta.

Sinhronizovanim kolažiranjem kadrova Hitchcockovog filma Rear Window (1954) Jeff Desom u radu Rear Window Timelapse (2011) pretvara selektivni, montažno kontrolisani linearni narativ u jedinstvenu panoramu koja istovremeno prikazuje događaje u dvorištu i u susedstvu.

Kreativna

Ovi primeri ukazuju da se proceduralni činioci inovativne kombinatorike mogu prikazati kao algoritam i pretvoriti u programski kôd. I zaista, mnogi programi danas standardno omogućavaju većinu zahvata za koje su umetnici u prikazanim projektima razvijali sopstveni softver. Međutim, proceduralni činioci svakog kreativnog postupka, kada su jasno definisani, mogu se sistematizovati u algoritam i pretvoriti u programski kôd, a plastičnost i prilagodljivost u imitiranju prirodnih pojava su ključne odrednice univerzalne računske mašine iz koje su nastali savremeni kompjuteri.[8] Dostizanje te plastičnosti i prilagodljivosti je specifičan kreativan proces koji zahteva dosetljivost, interdisciplinarno istraživanje, učenje i uvid.

Ovi primeri nas istovremeno podsećaju da likovni umetnički postupak objedinjuje tri vida razmišljanja: vizuelni, interaktivni i simbolički. Vizuelni i interaktivni su tradicionalno favorizovani i uočljiviji, a simbolički je zastupljeniji u istraživanju i u komunikaciji nego u produkciji.[9] Za digitalne umetnike, simbolička uslovljenost programskog kôda često predstavlja izvor živopisnih frustracija, ali i motiv za osvešćivanje metodologije, za negovanje preciznosti i discipline proceduralnog mišljenja. U spoju sa nepredvidljivim motivacijama, okolnostima i načinima uspostavljanja analogija, kreativnost u programiranju kreativnih procesa je izraz fleksibilnosti ljudskog uma da istovremeno stvara tehnologiju, apsorbuje je, prilagođava joj se, prilagođava je i menja prema sopstvenim potrebama.

  1.  Hofstadter, Douglas / Emmanuel Sander. Surfaces and Essences: Analogy as the Fuel and Fire of Thinking. New York: Basic Books, 2013: 17.

  2.  Ferguson, Kirby. Everything is a Remix. 2011. http://www.everythingisaremix.info/.

  3.  Pinker, Steven. Writing About Science. New York: Big Think, 2012.

  4.  Grba, Dejan. B.A.C.H. (reference u likovnim umetnostima). 2010.

  5.  Boon, Marcus. In Praise of Copying. Cambridge, MA: Harvard University Press, 2013.

  6.  Reynolds, Simon. „You Are Not a Switch: Recreativity and the Modern Dismissal of Genius.“ Slate Book Review, 5 October 2012.

  7.  Castells, Manuel. The Rise of the Network Society. Chichester: Wiley-Blackwell, 2010.

  8.  David, Martin, / Davis Martin. The Universal Computer: The Road from Leibniz to Turing. New York: W.W. Norton & Company, 2000.

  9.  Victor, Bret. „Media For Thinking the Unthinkable.“ MIT Media Lab, 4 April 2013.

Izložba Besformno: Promenjiva stvarnost u umetnosti novih medija, Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd, 15 avgust 2015.